Mićo Stijović je bio prvi predsjednik Trgovačko – industrijske i zanatske komore u Podgorici, od 1928. do 1930. godine.
Rođen je 1886. godine u Podgorici. Završio je Trgovačku školu u Skadru. Borio se u balkanskim i u Prvom svjetskom ratu. U Kraljevini Jugoslaviji Stijović je bio poznati industrijalac, preduzetnik koji je podsticanjem inovacija na svim nivoima proizvodnje postizao konkurentsku prednost. Bio je vlasnik pilane u Bijelom Potoku kod Kolašina, kao i kompleksa šuma u Ostrovačkoj i Biogradskoj gori, prodavnice rezane drvne građe i prvog bioskopa u Podgorici. Mićo Stijović je ustupio zemljište na kojem je izgrađena zgrada Komore, u kojoj je ova asocijacija privrednika i danas.
Za vrijeme dvogodišnjeg mandata Stijovića, predstavnicima vlasti su podnesene brojne predstavke kojima je traženo poboljšanje privrednih prilika. Komora je intervenisala, da se ukine trošarina za benzin u Crnoj Gori i carina na automobilske gume, zatim da se u Podgorici otvori carinarnica, da se poboljša vozni park na željezničkoj pruzi Podgorica – Plavnica i na njoj instalira depo uglja. Zalagala se za proširenje putne mreže kroz Crnu Goru, tražila poboljšanje PTT saobraćaja.
Zahtijevala je suzbijanje ulične prodaje dućanske robe, davala primjedbe i predloge na projekte zakona o suzbijanju nelojalne utakmice i o razrezivanju i naplaćivanju prireza za izdržavanje komora.
Komora je tada osnovala trgovačka udruženja u Podgorici, Cetinju, Rijeci Crnojevića, Virpazaru, Baru, Ulcinju, Kolašinu, Andrijevici, Danilovgradu i Nikšiću. Izdala je brojna odobrenja i uvjerenja, među ostalima za upravljanje trgovačko-industrijskim i zanatskim radnjama, o porijeklu robe, nadmetačkoj sposobnosti, oslobađanju carine na mašine…
Mićo Stijović je umro 1946. godine.
“Mićo Stijović je insistirao na profesionalizmu i poslovnom moralu. Kod njega je sve bilo precizno, nije bilo odstupanja od dogovorenog. Bio je vizionar, jer je još prije Drugog svjetskog rata razmišljao o turizmu kao strateškoj grani crnogorske ekonomije.”

