Predsjednik Privredne komore Crne Gore od 1972. do 1974. godine.

Rođen je 1931. godine u Beogradu. Diplomirani je inženjer agronomije i doktor poljoprivrednih nauka. Bio je tehnički i generalni direktor Pivare „Trebjesa" u Nikšiću, republički sekretar za poljoprivredu i šumarstvo, generalni direktor Agrokombinata „13. jul" u Titogradu (Podgorica) koji je doprinio da se ta kompanija finansijski konsoliduje i posluje na preduzetnim i tržišnim osnovama, te da se stvore uslovi da se valorizuje Ćemovska pustopoljina. Bio je potpredsjednik Privredne komore Jugoslavije, član CK SK Crne Gore kao i Predsjedništva SK Jugoslavije. Objavio je brojne stručne i naučne radove. Dobitnik je Nagrade oslobođenja Titograda. Privredna komora Crne Gore mu je, kao penzioneru, u maju 2008. godine uručila priznanje za životno djelo.

Privredne okolnosti, u vrijeme Stanojevićevog mandata na dužnosti predsjednika Komore, odlikovale su rast BDP zahvaljujući povećanju investicija, rastu obima proizvodnje i javne potrošnje, ali i zaostajanje u razvoju za drugim republikama SFRJ, te rast nezaposlenosti uz višak zaposlenih u administraciji.

“Privredna komora, kao strukovna organizacija, ima značajnu ulogu u konstituisanju dugoročne koncepcije razvoja koja proizilazi kao rezultat dogovora svih subjekata udruženog rada i društveno-političkih zajednica. Taj posao treba posmatrati u funkciji borbe za jačanje reproduktivne sposobnosti privrede i za svođenje fenomena gubitaka u realne okvire. Crna Gora i njena privreda moraju da postanu što otvorenije za kooperaciju sa privredama drugih republika i zajedničko ulaganje sa inostranim partnerima”

“Svaka generacija mora prepoznati svoje ciljeve, metode djelovanja i tempo preobražajnih promjena za dalji progres Crne Gore”