Predsjednik Privredne komore Crne Gore od 1991. do 1997. godine.

Rođen je 1942. godine u Lukovu, Nikšić. Završio je Ekonomski i Mašinski fakultet.

"Od 1965. do 1989. godine obavljao je brojne odgovorne dužnosti u Željezari „Boris Kidrič" u Nikšiću: inžinjer u livnici, šef mašinske službe, glavni inženjer elektro-mašinskog održavanja, direktor održavanja i direktor radne zajednice tehničkih službi, član i potpredsjednik Poslovodnog odbora i direktor Željezare."

Od 1989. do 1991. godine bio je republički sekretar, pa zatim ministar za privredu, što je dužnost koju je obavljao i od 1998. do 2002. godine. U periodu 1997-1998. bio je potpredsjednik Vlade Savezne Republike Jugoslavije.

Đukanović je dobitnik više nagrada i društvenih priznanja, među kojima Ordena rada sa srebrnim vijencem, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima, Trinaestojulske i Nagrade oslobođenja Nikšića „18. septembar" i brojnih drugih.

Đukanović je stupio na dužnost predsjednika Privredne komore u vrijeme dramatičnih ekonomskih okolnosti koje su prijetile, kako je isticao, „totalnim raspadom privrednog sistema u Crnoj Gori". Za vrijeme njegovog mandata, Komora je, između ostalog, podsticala prestrukturiranje proizvodnje, zalagala se da se kroz poreski sistem izjednače prava i obaveze privatnog i društvenog sektora, prošire ekonomski odnosi sa inostranstvom, te sprovede „informatizacija privrede".

On je potencirao potrebu za aktivnim partnerstvom Komore i državnih organa.

“Komora mora biti ozbiljan, kvalifikovan, uporan i prije svega efikasan partner državi. Ona mora ojačati svoj status prema Vladi i Skupštini kao i u zemljama tržišne privrede. Ona se mora osposobiti da daje savjete i usluge svojim članicama ili pak mora znati gdje se najbolji savjeti mogu dobiti. Privredna komora Crne Gore mora imati ambiciju da utiče na promjenu odnosa moći u društvu u korist privrede kako bi se na taj način suštinski izmijenili postojeći društveno-ekonomski odnosi”